PLANINARSTVO

PLANINARSTVO

...

HOME

Durmitor, Bobotov kuk (2523m), zimski uspon

TEMEPosted by Z. Tomić 13 Jan, 2014 17:56:09
Uspon na Bobotov kuk "via normale" zimi je čisti alpinistički "projekat" - pristup, težina, dužina, eksponiranost...
Dženita Merdan & Damir LukšićAtraktivna formacija Zubaca gledano s Bobotovog kuka, foto Dž. Merdan

Kalendarski, zima je već odavno tu, ali sudeći po snijegu i temperaturama u gradu, još smo daleko od zime. Kao odgovor na pitanje kako iskoristiti nekoliko slobodnih dana, pojavio se Bobot. I to Zimski. Rekoše mi još i to da ga odavno niko nije penjao u januaru sa jugozapadne strane (kuda vodi ljetna marka), kao i da ga je teško penjati jer ima dugačak pristup zimi, te se mora nositi dosta opreme zbog noćenja vani, u šatoru. Prava ekspedicija!
Rekoh sebi odlično, opet nešto novo!. I tako smo krenuli iz Sarajeva prema Žabljaku, a zatim natovareni "malim" i "laganim" ruksacima prema Valovitom Dolu, gdje je planiran "bazni kamp". Takav je bar bio dogovor sa ekipom iz Beograda.

"Bazni kamp" u Valovitom dolu pod Bobotovim kukom, foto Dž. Merdan

Zbog otežanog kretanja po snijegu u drugom dijelu puta prema katunima Lokvice, odlučili smo se da ne idemo dalje. Slijedi smještanje u jednom od katuna i spajanje sa ostatkom grupe. Prva noć je bila vjetrovita, što je obećavalo tvrd snijeg za nastavak puta.
Drugi dan, u svitanje, krenuli smo ka Valovitom dolu. Snijeg se stvrdnuo u toku noći i za priječenje padine iznad katuna su nam trebale dereze i cepin, a nešto kasnije su se opet krplje pokazale korisnim. Nakon četiri sata hoda stižemo u Valoviti do i postavljamo šatore. Sunčano je i toplo. Nakon smještanja i obroka dio ekipe kreće u izviđanje. Izašli su na Veliku previju između Bobota i Lučinog vrha i razmotrili kako tuda sutra proći i koliko bi nam trebalo vremena.

Traverziranje sa "Škrčkog pogleda" pod vršnu stijenu, foto Dž. Merdan

Treći dan je došao, "the summit day". Jutro je bilo sa po kojim oblačićem, popeli smo se na Previju za 50 minuta i ostatak puta uživali u pogledima (Lučin vrh, Minin Bogaz, Zubci, Šareni Pasovi, Škrčko jezero... i naravno Maglić i BiH u daljini). Bilo nas je sedam spremnih za uspon. Vođa grupe i uspona Peđa, iskusni alpinista-instruktor, odlučuje da se fiksira linija duž čitavog smijera (3 "cuga") kako bi se sigurnije i brže kretali. To se kasnije pokazalo ispravnim.

Veoma eksponirana partija pod samim vrhom Bobotovg kuka, foto: Dž. Merdan

Prvi dio je traverza sa nagibom od nekih 45 stepeni. U ovom dijelu snijeg nije nabijen kao što je bio pri izlazu na Veliku previju. Polako i sigurnim koracima prelazimo do prvog štanda. Drugi "cug" ide vertikalo prema gore, jednim žljebom. U početku je dosta snijega i lako se prave stepenice, a pred kraj je bilo i leda. Naišli smo na jedan detalj, stijenu prekrivenu snijegom i ledom, gdje već koristim i obje "alatke". I tada uviđam koliko je zahtjevno kretati se po fiksnom užetu i pri tome koristiti obje ruke za "alatke".
Drugi "cug" završava izlaskom na policu odakle se pruža pogled na Škrčko jezero i Maglić.

Iza leđa, Škrčko jezero pod ledom. foro Dž. Merdan

Treći "cug", počinje miksom led i stijena. U završnom, izlaznom dijelu postoji dosta sitnog kamenja ispod snijega koje nije čvrsto, pa mi se desilo da ledna "alatka" nakon punog opterećenja proklizne i da u momentu izgubim jednu tačku oslonca. Požurila sam da izađem na vrh i, evo, pred sami kraj pravim početničku grešku. Odlična lekcija za buduća vremena (bez posljedica).
U ovom posljednjem "cugu" postoje i dva bolta sa pločicama. Štandovi i međuosiguranja duž smijeri pravljeni su pomoću klinova, čokova i tricamova.

Jedna od zajedničkih slika na vrhu. Slijedi povratak, ništa manje težak... Foto. Dž. Merdan

Nakon četiri sata ekipa od sedam članova, od toga dvije žene, izažla je na Bobotov Kuk, najviši vrh Durmitora, 2523 m nv. Slijedilo je slikanje i povratak nazad. Vidjeli smo da madolaze oblaci, ne baš tako lijepi kao dan koji je bio iza nas. Iz tog razloga Peđa se odlučuje za abzajl, jer bi otpenjavanje išlo previše sporo. Žurimo prema dole. Djevojke idu prve, a džentlmeni raspremaju smijer. Prilikom silaska morali su ostaviti nešto opreme: dinema, prusik, mejlon, klin i gurtna.

Poseban pozdrav "zonzonima" s "zimskog Bobota", 2523 m. Foto: D. Lukšić

Sigurno smo se spustili do našeg baznog kampa. Čestitali smo jedni drugima na odličnom usponu. Slijedila je noć u šatoru i misao u glavi kako me sutra čeka isti onaj dugi put natrag kroz loš snijeg i sa teškim rukaskom. Tu noć ni slutila nisam kakvo me naporno iskustvo čeka sutradan.
Pod naletima snažnog vjetra šator se cijelu noć uvijao. Vjetar kao da je želio sa nama da prespava noć. Jutro nije donijelo smirivanje nevremena, te je donešena odluka da se spakujemo i krenemo ka dolini. Jedva smo izlazili na kraj sa jakim naletima vjetra i ledenom kišom koja nas je pratila sve do Žabljaka. Skroz smo bili mokri. Durmitor se baš potrudio da dobro zapamtimo ovu avanturu. Sreća pa sam u autu imala suhu presvlaku. Tome me je jednom Treska lijepo podučila.

Nakon što nam je dopustla da uživamo u njenoj ljepoti, planina nam je dala i iskustvo za naredne pohode. Hvala ti Durmitore.

  • Comments(0)//planinarstvo.zone-2000.net/#post10