PLANINARSTVO

PLANINARSTVO

...

HOME

Osvajanje

TEMEPosted by Administrator 01 Mar, 2014 16:47:09
Ako već i pomislite da ste osvojili nešto što pripada prirodi, nemojte makar o tome na taj način pisati i govoriti. Vjerujte da tad radite sve to za i zbog nekog drugog!
Foto: D. Kassalo

Osvajale su se kule, utvrde, gradovi; krene mnogo pješadije, strijelaca, oklopnika, kopljanika, konjanika; ponese se veliki balvan, kad zapovjednik ovih što napadaju, zaustavi paljbu iz katapulta... ponesu se i basamaci, pa dok jedni na glavnu kapiju utvrde jurišaju s balvanom i padaju spečeni vrelim uljem kojim se oni iz utvrde brane, gdje neće, jel’, drugi pokušavaju prisloniti basamake na onaj dio utvrde koji je malo, pod težinom katapultne municije, popustio, a njih u isto vrijeme oni što se brane odguruju velikim sohama... drama čitava; razbijenih tintara, izbušenih prsa, polomljenih kičmi, počupanih udova... i na kraju, ovi što su navaljivali odozdo, poraze one druge, krene pljačka, paljenje, silovanje, masakriranje... a jedan, iz ovih moćnijih, okači pobjedničku zastavu umjesto one što je tu lepršala prije ljutog boja i tad svi koji su preživjeli saznaju da je mrska utvrda OSVOJENA!

Ako jači budu ovi sto su se branili, ništa od osvajanja. Pa onda nastane žaljenje. Ne za onima kojih više nema, već zato što nije osvojeno.

Foto: D. Kassalo

Osvajala su se i strateška uzvišenja, kote... al’ nećemo o tome jer je ta priča mnogo bedastija i besmislenija od ove prve.
Osvaja se navodno i žena, al’ ni o tome ne bih pisao, jer mi je momentalno pred očima štala u kojoj krava preživa, a muški iz njene vrste kruži oko nje, (zna se šta mu je na umu) i k tomu još misli da je u tom trenu osvaja (hm, doduše liči to i na ovo naše).
Osvojiti se može i medalja... prvo, drugo, treće... a ostala mjesta nisu bitna, osim onim malim narodima: "Trebamo biti zadovoljni osvojenim pedeset sedmim mjestom naše(g) predstavnice(ka)..."
Kad na selu neko dobro radi neki posao, kažu jes' ga osvojio, pa kad završi na kraju, posmatrači komentarišu kako je ovaj to osvojio... ako su ga saletile muhe dok je to radio, ovi iz hlada će konstatirati da su sad njega muhe osvojile...

Foto: D. Kassalo

Osvajali su se kontinenti, znamo kako; silom, zarazom, ubijanjem, rušenjem, pa građenjem al' na svoj način.

Na osvojenom se po inerciji ostaje i misli da će se ostati dok je svijeta.
Osvojeni su sjeverni i južni pol. Imperije su stajale iza tih poduhvata. Nije šala.
Osvajani su vrhovi planina, na koje ljudska noga nikad nije kročila; zapišivala se teritorija ili se željelo da u arhivama ostane, a istorija zapamti, da je taj i taj iz te i te zemlje... jer je bitno biti ispred ostalih...
Mnogo tih je koji su osvajali, osvajaju i osvajaće.

Foto: D. Kassalo

Osvajaju i danas masovno, ovo kako ima dobre opreme i uhodanih staza, poklinčanih stijena, provjerenih smjeri... Osvajaju ono što je već davno osvojeno... poneko prođe nekuda kuda niko nikad nije prošao i tek tad misli da je osvojio. Samo rijetki od njih, oni pravi, znaju da su tek bili tu.
Jedino oni koji su se popeli na vrh neke planine, koji to čine iz zadovoljstva i ljubavi prema prirodi, planini, visoravni, udolini, šumi, stijeni, ledu (jer sve to treba preći da bi se stiglo na neki od vrhova ili završetaka naumljenog puta), jedino nekako oni ne osvajaju ili ne bi trebali misliti da su osvojili...
Trebalo bi da su oni naumili doći, popeti, biti tu... Jer kako ćes osvojiti (a moraš kraj njih proći ako ćes do vrha) sve putiće, kamenčiće, potočiće, livadice, grančice, žbunje, brežuljke, brijegove, travu, zemlju, blato, baru... cvijet iznikao u pukotini stijene – kako tek njega osvojiti ako ga već nećes otkinuti i prekinuti mu postojanje u njegovoj ljepoti, svojim dolaskom iz nekoliko stotina ili hiljada kilometara udaljenih i učmalih gradova...

Foto: D. Kassalo

Zbog svog zadovoljstva i nezaustavljive želje... jedino takvi ne osvajaju nikad ništa... Oni krenu, putuju, hodaju, dođu tamo, budu i pohrane sve to što su činili i vidjeli u svoja sjećanja i u svoje srce. Bili su prisutni, došli su gore... i dobili, nesebično dato od prirode, za sva vremena...

Ako se pak to čini, zbog nečega drugog, zbog nekog, u ime nekoga ili nečega, zbog borbe sa svojom nesigurnošću, svojim slabostima i strahovima, onda bi se stajanje na vrhu planine možda i moglo nazvati "svojom pobjedom sebe", ali nikako osvajanjem... Osvajanjem čega? Sebe ili tih nekoliko metara na kojim se kratko zadržavaš? Ili, gluho bilo, komplet te planine, gorja, prirode..?

Foto: D. Kassalo

Ako ste osjetili, da vas je nešto zovnulo, nekad, bilo kad u životu, nebitno koliko godina da imate i da ste se uputili s nekim na neki od planinskih vrhova, gdje, opet, po navici staroj nekoliko miliona godina, možda milijardi, a vjerovatno i od postojanske vječnosti, obitavaju stvoritelji ovog svega, probajte da kad stignete na vrh te planine ne pomišljate kako ste nešto osvojili time što ćete tu biti par minuta, otići i možda se nikad više ne vratiti.
Ako već i pomislite da ste osvojili nešto što pripada prirodi, nemojte makar o tome na taj način pisati i govoriti - kao oni koji su morali pamtiti i zapisivati sve one, širom svijeta izdešavane, strašne i nepotrebne bitke za kote i utvrde na uzvisinama. Vjerujte da tad radite sve to za i zbog nekog drugog!
Uživajte i ne osvajajte. Teško je to i mučno. Opušteno, kako ono volite danas naglasiti.

Feka Sa
(Bivak pod Skutom, 12.10.2005g.)

P.S.
U samom početku svega nije zamišljeno da to ljudi čine. Da osvajaju. To je posao insekata.
-----------------------------------------------------------------

Članci slične tematike:
- Obilježavanje vrhova ili "zapišavanje revira"?
- Opservatorija, vrh izgubljenog digniteta

  • Comments(0)//planinarstvo.zone-2000.net/#post18