PLANINARSTVO

PLANINARSTVO

...

HOME

Island Peak (6189 m), Himalaji

TEMEPosted by Z. Tomić 04 Jan, 2014 18:35:22
Uporedo sa redovnim godišnjim objavljivanjem Hronike uspona bosansko-hercegovačkih visokogoraca u svjetskim velegorjima, donosimo reportažu sa uspona na himalajski vrh Island Peak, koji ujedno predstavlja najvišu dosegnutu nadmorsku visinu tokom 2013. godine.Uspon na Nangkar Tsang (5100 m), u pozadini Ama Dablam (6856 m)

18.04.2013. Beograd - Dubai
U podne krećemo na put za Nepal sa beogradskog aerodroma ''Nikola Tesla''. Uvečer stižemo u Dubai i nakon smještaja u hotelu ''Holiday Inn'' odlazimo u obilazak grada. Nekada siromašan grad koji je živio od ribolova danas je svjetska turistička destinacija koju posjećuje bogata elita. Ogroman novac od prodaje nafte učinio je da grad brzo napreduje. Impresivnu vizuru grada čine atraktivni objekti koji se mogu nazvati novim svjetskim čudom. Među njima se ističe neboder ''Burj Khalifa''. Visok je 828 metara i najviša je građevina na našoj planeti.
U gradu je veliki broj trgovačkih centara koji rade do kasno u noć. Odlazimo u ''Blue Tauer'', jedan od većih centara. U prizemlju je akvarijum gigantskih dimenzija u kojem plivaju ribe iz svih svjetskih mora i okeana. Najveća atrakcija su ajkule. Iznad akvarijuma na nekoliko spratova su luksuzni butici, saloni i prodavnice s brendovanom robom kao i mnogi restorani. Večeramo u jednom od restorana. U ponoć se vraćamo u hotel. Na vrhu Nangkar Tshang (5100 m), iza Ama Dablam (6858 m)

19.04.2013.
Dubai – Kathmandu
Prijepodne nastavljamo putovanje za Nepal. Negdje iznad Indije, kapetan aviona javalja da ćemo sletjeti zbog dopune rezervoara gorivom. Nije baš prijatno kada avion neplanirano promijeni smjer leta, čovjeku odmah na um padaju razne crne misli.
Nakon uzimanja goriva polijećemo uz molitvu kapetana aviona koja se čula sa razglasa. Da li je molitva kapeta ili ime grada Lucknow (Sreća sada) na čiji smo aerodrom sletjeli – a možda oboje, pomoglo da sretno stignemo u Kathmandu, ostaje tajna.

20.04.2013. Kathmandu
Kathmandu, prijestolnica Kraljevine Nepal je atraktivna destinacija koju rado posjećuju turisti iz cijelog svijeta. U Kathmandu sam bio 2009. godine prilikom učestvovanja u himalajskoj ekspediciji na Mera Peak. Nisam pretpostavljao da ću jednog dana opet doći u ovaj drevni i mistični grad. Tada smo bili smješteni u hotelu ''Vajra'' - preuređeni stari dvorac, na brežuljku iznad grada.
Sada smo se smjestili u dva manja hotela ''Samsara'' i ''Thamel'', jedan pored drugog, u samom središtu stare jezgre grada. Oko hotela u uskim krivudavim uličicama od ranog jutra do kasno navečer je velika gužva i buka. Ulice nemaju trotoar i pješaci se kreću zajedno s automobilima, motorima, biciklima i rikšama. Saobraćaj je dvosmjeran i svi jure, posebno motoristi. Divimo se strpljenju pješaka kojima ovaj haos naizgled ne smeta. Začudo sve se odvija bez udesa i zastoja.
Obilazimo mnogobrojne prodavnice sa opremom za planinarenje. Ima ih na svakom koraku. Ponuda je velika i široka. S prodavcem je moguće dogovoriti nižu cijenu pri kupovini većeg broja artikala. Većina izložene robe je kopija svjetskih brendova. Originali se mogu kupiti isključivo u specijaliziranim prodavnicama.
Nakon kupovine umorni od cjenjkanja s prodavcima odlazimo u hotelski park da se osvježimo i rashladimo od vrele sparine. Posjetu znamenitim hinduističkim i budističkim hramovima ostavljamo nakon povratka s ekspedicije. Večer provodimo na terasi restorana ''Helens'' uz ukusno pripremljena jela i dobro ohlađeno pivo.
Odmor kod spomenika poljskim alpinistima, vrh Island Peak u sredini slike

21.04.2013. Kathmandu – Lukla – Phakding
Ustajemo rano ujutro i odlazimo na lokalni aerodrom. Težina prtljaga je ograničena i nakon procedure vaganja ukrcavamo se u avion. Na ulazu u avion dočekuje nas lijepa stjuardesa i nudi bombone i tampone od vate da zaštitimo uši od buke motora. Avion je tipa ''Dornier'' sa propelerima i u njega može da stane 15 putnika i 3 člana posade.
Polijećemo za Luklu, himalajska avantura je otpočela. Let od Kathmadua do Lukle traje 2 sata. Kroz maglu i oblake povremeno bi ugledali sela i hramove na strmim padinama, koji kao grozdovi vise iznad dubokih klanaca. Oko sela na terasama nižu se vrtovi jedan ispod drugog.
Stižemo na aerodrom u Luklu. Na izlazu iz aerodromske zgrade probijamo se između nosača koji čekaju mušterije da ih angažuju. U metežu i galami red održava vojnik naoružan puškom starom bar pola vijeka. Zaustavljamo se nakratko na ogradi iznad aerodroma i posmatramo avione kako slijeću i polijeću u kratkim intervalima. Aerodromska pista duga je svega 400 metara i blago nakošena, tako da avioni slijeću ''uzbrdo'' na pistu čiji kraj se završava vertikalnom stijenom, a polijeću "nizbrdo" prema dubokom klancu. Među pet je najrizičnijih aerodroma u svijetu. Aerodrom je vremenom postao dio himalajske legende i nosi ime ''Tenzing-Hillary'' (od 2008.) po prvim osvajačima Mount Everesta.
U Lukli svraćamo u ''Paradise Lodge'' na vruć čaj od đumbira i čekamo da stignu naši nosači. Nakon predaha predajemo naše transportne vreće sa penjačakom opremom koja će biti transportovana u Island Peak Base Camp na leđima yakova.
Od Lukle dalje nema puteva i sav teret se nosi na leđima. Gdje god se okreneš svi su natovareni - ljudi i tegleće životinje. Nosači su nevjerovatno izdržljivi i terete teške 50 kilograma i više nose cijeli bogovetni dan strmim planinskim stazama, kilometrima daleko. Težak i isrpljujući posao nosača započinju još u ranoj mladosti, kao dječaci. Mnogi od njih ne dožive 50 godina starosti.
Znatno olakšanih ruksaka polazimo na višednevno pješačenje. Prvi dan boravka u Himalajima započinjemo idući nizbrdo! Sa 2840 m/nv na kojoj se nalazi Lukla spuštamo se u Phakding na 2610 m/nv. Put nas vodi dolinom Solukhumbu i njime u vrijeme penjačke sezone prolaze na stotine planinara iz cijelog svijeta željnih avantura. Prisutan je i veliki broj "običnih" turista koji dolaze u posjetu Nacionalnom parku ''Sagarmatha''. U posljednje vrijeme čuje se mišljenje da boravak u Himalajima blagotvorno djeluju na zdravlje ljudi, navodno zbog zračenja kristala kojim obiluje ovo najveće svjetsko gorje. Već od ranije je poznata ljekovitost himalajske kristalne soli. Marketinški trik ili ne, pokazaće vrijeme.
Na vrhu Chhukhung Ri (5550 m), iza Nuptse (7861 m)

Prolazimo zanimljivim krajolikom. U selima su lijepe kuće i lođevi od klesanog kamena. Prozori, vrata i krovovi obojeni su u plavo. Na svakom koraku primjetni su novoizgrađeni lođevi koji nude pansionsku uslugu. Ovo pokazuje da se od turista koji ovuda prolaze može pristojno živjeti. U ovim zabitim krajevima stotinama godina ljudi su se bavili zemljoradnjom i stočarstvom, a u slobodno vrijeme se molili svome bogu Budi. U njegovu slavu podigli su mnogobrojne gompe - budističke hramove, molitvene mlinove, čortene, mani zidove - skupina naslaganih kamenih ploča sa uklesanim svetim tekstovima i molitvama. Prolazeći pokraj ovih budističkh svetinja zaobilazimo ih uvijek s lijeve strane po savjetu našeg vođe Jaćima, iskusnog himalajca i dobrog poznavaoca običaja u Nepalu.
Na planinskim prevojima, vrhovima, mostovima, na ulazu i izlazu naselja, na ulazima dolina razapete su molitvene zastavice u pet boja koje označavaju pet budističkih elemenata: zemlju, vjetar, vatru, vodu i svijest. Buda je po svemu sudeći uslišao njihove molitve i za nagradu doveo ljude iz cijelog svijeta s punim novčanicima.
Dok prelazimo viseći most na rijeci Thado Koshi Khola od stravičnog pogleda u dubinu ne primjećujemo da je kiša počela da pada. Po prelasku mosta stižemo u seoce Nurning (2592 m/nv) koje je na najnižoj nadmorskoj visini dionice puta od Lukle do Phakdinga. Sklanjamo se u jednu čajdžinicu i uz vruć čaj od minte čekamo da kiša prestane.
Kiša je malo umanjila, navlačimo kabanice i nastavljamo pješačenje. U Phakdingu prelazimo most na rijeci Dudh Koshi i stižemo u ''Sunrise Lodge'' u kojem ćemo večeras noćiti. Lođ je na desnoj obali rijeke odmah kraj mosta. Nakon večere umor nas savlađuje i rano odlazimo u svoje sobe. U sobi osim dva kreveta od namještaja nema ničeg drugog. Ležim i osluškujem kišne kapi koje dobuju po krovu, njihov zvuk brzo me uspavljuje.
Na putu iz Chhukhunga za Island Peak Base Camp

22.04.2013. Phakding – Namche Bazar
Nakon kiše koja je cijele noći padala osvanulo je lijepo sunčano jutro. Doručkujemo i polazimo na pješaćenje. Današnji plan je da stignemo u Namche Bazar (3440 m/nv). Put nas vodi uzvodno dolinom rijeke Dudh Koshi. Već od ranog jutra na stazi su mnogobrojni turisti, trekkeri, alpinisti, nosači i dječica koja veselo jure u školu kilometrima daleko. U zraku se osjeća žestok miris mokraće i izmeta koje iza sebe ostavljaju natovarene životinje. Srećom zemlja je još vlažna od kiše i nema prašine. Kombinacija smrada i prašine bila bi ubitačna!
Put vodi strmim padinama klanca i prilikom mimoilaženja sa natovarenim životinjma pazimo da nas ne očešu i da ne završimo "kraticom" u provaliji. Oko podneva se navlače oblaci i magla. Na ulazu u Nacionalni park počela je da pada kiša. Sklanjamo se u obližnji lođ u kojem ručamo. Po informaciji našeg vođe Dragana današnji dan je jedan od napornijih do baznog logora, tako da nam je ova pauza dobro došla da prikupimo snagu.
Nakon puna tri sata kiša je stala i nastavljamo s pješačenjem. Prelazimo preko šest visećih mostova od kojih je posljednji ''Larja Bridge'' najduži i najviši. Most se nalazi poviše sastavaka rijeka Bhote Koshi i Dudh Koshi i povezuje dvije strme obale sa liticama iznad dubokog ponora. Po prelasku mosta na desnu obalu započinje dug uspon strmom stazom uz bezbroj serpentina. Na pola puta do Namche Bazara sa jedne isturene stijene na kojoj je vidkovac po prvi put smo ugledali najviši vrh svijeta - Mount Everest (8848 m/nv) okružen vrhovima Nuptse (7861 m/nv) i Lhotce (8516 m/nv).
U Namche Bazar stižemo u sami mrak. Smjestili smo se i zanoćili u dva lođa ''Tibet'' i ''Kala Patthar''. U Namche Bazar ostajemo dva dana radi aklimatizacije. Namche Bazar je mali gradić u kojem živi oko 2000 stanovnika. Važi za nezvaničnu prijestolnicu Sherpa naroda. Smješten je u prostranoj dolini između vrhova Thamseraku (6608 m/nv) na istoku, Lho Kongde Ri (6186 m/nv) na zapadu i Khumbi Yul Lha (5761 m/nv) na sjeveru. Glavni je trgovački centar u Solukhumbu regiji. Namche Bazar ima poštu, banku, bolnicu, policijsku stanicu, manji garnizon vojske, vojni aerodrom, heliodrom, veći broj lođeva za smještaj i nekoliko internet caffea za potrebe turista koji ga posjećuju u sezoni penjanja. U trgovinama se mogu kupiti originalne rukotvorine od vune, suveniri i nakiti, planinarska i alpinistička oprema, jeftina kineska roba za kućne potrepštine, odjeća i obuća...
Namche Bazar je povoljna ishodišna tačka za aklimatizaciju prije poduzimanja trekkinga ili uspona na visoke himalajske vrhove u Solukhumbu regiji.Island Peak Base Camp (5080 m), provjera penjačke opreme i uvježbavanje naveza

23.04.2013. Namche Bazar – Hotel ''Everest View'' (3880 m/nv)
Treći dan boravka u Himalajima započinjemo aklimatizacijskim usponom do hotela ''Everest View''. Iz Namche Bazara polazimo u dvije grupe, nakon 2 sata laganog uspona stižemo na vrh brežuljka na kojem je podignut najviši hotel na svijetu. Hotel se nalazi na 3880 m/nv. Okružen je borovima i smrekom i ne vidi se sa pristupne staze dok se ne dođe do pročelja zgrade. Sa terase hotela pruža se spektakularan pogled na dolinu rijeke Dhud Koschi i vrhove: Mt. Everest, Nuptse, Lhotse, Ama Dablam (6856 m/nv), Thamseraku i Tabuche Peak (6495 m/nv). Sve sobe u hotelu imaju ovaj pogled. Cijena punog pansiona u hotelu za jednu osobu iznosi 275,00 USA $.
Sjedimo na terasi i uz vruć čaj uživamo u jedinstvenom prizoru. Na terasi hotela postavljena je mermerna ploča u spomen pioniru japanskog planinarenja, skijašu i fotografu Keizo Miura (1904-2006) koji je skijao do 101 godine (u 99 godini skijao niz Mont Blanc). Njegov najstariji sin Yuichiro i unuk Gota su također skijaši i planinari. Yuichira Miura (1932.) je poznati ekstremni skijaš, prva osoba koji se spustila skijama sa Mt. Everesta (1970.) i najstarija osoba koja je tri puta popela Mt. Everest: 22.05.2003. u 70, 26.05.2008. u 75 i 23.05.2013. u 80 godini života. Njegovi uspjesi su zabilježeni u Guinnessovoj knjizi rekorda.
Yuichirin sin Gota Miura (1969.) je poznati skijaš - dvostruki olimpijac i zajedno s ocem se dva puta popeo na Mt. Everst 2003. i 2013. Aferim, izuzetna familija: djed, sin i unuk, sve sami rekorderi!
U povratku za Namche Bazar prolazimo pokraj aerodroma na zaravni Syangboche (3720 m/nv). Posmatramo grupu od osam ljudi kako ravna zemljanu pistu aerodroma. Četvorica je upregnuto konopcima i vuče a druga četvorica gura rukama težak valjak. Po izrazu njihovih oznojenih lica zaključujemo da je ovo iscrpljujući rad!
Nakon večere rano odlazimo u svoje sobe na počinak. Danas smo savladali visinsku razliku od 440 metara. Sutra nas očekuje još jedan dan zahtjevnog pješačenja. Rani polazak ka vrhu i enigma ledenih pukotina

24.04.2013. Namche Bazar – Tengboche – Deboche
Ujutro napuštamo Namche Bazar i krećemo za Deboche. Hodamo lijepo uređenom i širokom stazom gotovo po izohipsi. Prolazimo pokraj nekoliko budističkih gompi, svaka je postavljena na mjestu s kojeg se pruža širok i lijep vidik. Nailazimo na tablu s upozorenjem "Molimo poštujte: nosači i yakovi imaju prednost na putu". Nosače pozdravljamo tradicionalnim hindu pozdravom ''Namaste''. Iako su teško natovareni uzvraćaju nam pozdrav s osmjehom na licu.
Od sela Kyangjuma (3550 m/nv) spuštamo se u selo Phungi Thanga (3250 m/nv). U selu je punkt na kojem vojska vrši kontrolu dozvola za boravak u Nacionalnom parku. Spuštajući se "izgubili" smo 300 metara visinske razlike. Valja ih sada nadoknaditi i popeti još toliko do prevoja na kome je budistički manastir. Prelazimo viseći most na rijeci Dudh Koshi i penjemo se strmom stazom s bezbroj serpentina kroz šumu divljeg rododendrona. Crveni cvjetovi rododendrona, čisto plavo nebo i sniježnobijeli vrhovi česta su meta naših fotoaparata.
Nakon savladanih 610 metra visinske razlike stižemo do budističkog manastira u selu Tengboche (3860 m/nv). Manastir je u prošlosti nastradao u potresu i požaru. Iznova je podizan i u njemu danas živi 60 monaha. Zanimljivo je spomenuti da je u manastiru u svojoj ranoj mladosti kao monah živio Tenzing Norgay (1914-1986), legendarni osvajač Mt. Everesta. Oko manastira je nekoliko lođeva i čajdžinica, u jednoj od njih na zidu stoji majica s potpisima članova exp. Island Peak 2012. Među imenima su Daliborka Strika iz Sarajeva i Semir Kardović iz Rožaja, moji prijatelji s planina.
Sa platoa manastira se pruža izuzetan pogled na Mt. Everest, Nuptse, Lhotse i Ama Dablam. Od manastira se spuštamo u selo Deboche (3750 m/nv) i pred sami mrak stižemo u ''Rivendell Lodge'' u kojem ćemo večeras noćiti.Prolazak glečerom, koliko problematičan, toliko i impresivan put

25.04.2013. Deboche – Pangboche
Ujutro me budi sunce i prvo što sam ugledao sa prozora sobe su bili snježnobijeli vrhovi Nuptsea, Mt. Everesta, Lhotsea i Ama Dablama koji su blistali na plavom nebu bez ijednog oblačka. Nije bilo čak ni uobičajene ''perjanice'' koja se vječno vije oko najvišeg vrha svijeta. Uzimam fotoaparat i bilježim ovaj divan prizor.
Već je peti dan našeg boravka u Himalajima. Nakon doručka pakujemo ruksake i napuštamo Deboche. Staza vodi kroz crnogoričnu šumu mjestimično prošaranu procvjetalim grmovima magnolie. Vremenske prilike su se ustalile i nema više uporne i dosadne kiše. Prijepodne nas prati lijepo i sunčano vrijeme, a poslijepodne na nebu se navlače oblaci i magla. Noći su vedre obasjane mjesečinom i umjereno hladne.
Iz dana u dan lagano privikavamo naš organizam na visinu. Vodimo računa da ne dehidriramo i često pijemo vodu, čaj, voćni sok, supu... U prosjeku dnevno u organizam unosimo 3 do 4 litre tekućine. Dehidrirani organizam je izložen opasnosti od visinske bolesti i toga se svi pomalo pribojavamo.
Prelazimo viseći most na rijeci Imja Khola i stižemo u selo Pangboche (3930 m/nv). Smjestili smo se u lođ "Higland Sherpa Resort" i odlazimo na ručak. Jela se sastoje od raznog povrća, riže, krompira i piletine sa začinima. Fascinira nas brzina posluživanja, samo što smo naručili jelo je već na stolu! Poslije ručka odlazimo u šetnju. Na izlazu iz sela je potok sa nekoliko molitvenih mlinova. Na potoku zatičemo mlađu ženu kako pere ćilim i dječaka koji hladnom vodom iz potoka pere kosu kao u sred ljeta.
Na povratku u selo prolazimo uskim puteljkom između kuća ograđenih niskim kamenim zidovima. U dvorištima kuća se odvija svakodnevni porodični život, žene peru suđe i rublje, a djeca skakuću i igraju se. U jednom dvorištu je započeta izgradnja kuće, radovi teku užurbano, dok jedni kopaju temelje, drugi donose kamen. Pažnju nam privlače dva majstora koji vješto klesaju kamen za zidanje. Malo dalje niz puteljak starija žena svježom yakovom balegom popunjava šupljine u kamenom zidu oronule kuće.
Pred mrak stižemo u lođ. Nakon večere ostajemo u trpezariji da se uz vruć čaj grijemo pored peći koju je domaćica naložila osušenom balegom od yaka. Sa zanimanjem razgledamo vitrinu sa praznim bocama za kisik. Na svakoj od boca je ispisana godina, najstarija je iz 1952.Uspon na vrh Island Peak-a organizovan je u pet naveza.

26.04.2013. Pangboche – Dingboche
Ujutru nakon ispijanja prvog čaja uobičajeno doručkujemo poridž - tradicionalno nepalsko jelo načinjeno od riže i žitarica. Kupujemo flaširanu vodu i natovareni ruksacima krećemo na novu dionicu pješačenja. Današnji plan je da stignemo u Dingboche. Na izlasku iz sela prelazimo preko mostića na brzoj planinskoj rječici Phusar Khola a ubrzo i preko mosta na rijeci Tabuche Khola. Nakon prelaska ovog mosta stotinjak metara dalje se zaustavljamo i Dragan nam pokazuje odvojak pristupnog puta za Ama Dablama Base Camp.
Dalje nastavljamo uzvodno dolinom rijeke Imja Khola lijepo uređenom i širokom stazom. Prolazimo kroz seoca Shomare (4010 m/nv), Orsho (4190 m/nv) i Samso Ogma (4192 m/nv).
Vrijeme je idealno za hodanje, malo prohladno i sunčano. Hodamo umjerenim tempom, bez žurbe. Uživamo u krajoliku i pogledima na obližnje vrhove koje neumorno fotografišemo. Iznad sastavaka rijeka Lobuche Khola i Imja Khola pravimo dužu pauzu za odmor. Posmatramo oblake na nebu koji putuju ka sjeveru. Povremeno iz oblaka izviruju Mt. Everest, Nuptse i Lhotse. Sa mjesta gdje odmaramo je odvojak pristupnog puta za Everest Base Camp (lijevo).
Prelazimo most na rijeci Lobuche Khola i idemo stazom uzvodno dolinom rijeke Imja Khola. Kasno popodne stižemo u selo Dingboche (4410 m/nv) i smještamo u ''Snow Lion Lodge''. U Dingboche ostajemo dva dana radi aklimatizacije. Nakon ručka odlazimo u obilazak budističke gompe i čortena na brdu iznad sela. Stižemo na vrijeme da zateknemo majstore koji rade na obnovi gompe. Sa brda je lijep pogled na Dingboche, te vrh Nangkar Tshang koji sutra penjemo za aklimatizaciju.
Silazimo u selo zajedno s krdom konja koje je bilo na ispaši. Dingboche se nalazi na prostranoj ravnici s vrtovima plodne zemlje u kojima se uzgaja povrće i žitarice. Proljetni radovi na pripremi zemljišta upravo traju. Yakovi upregnuti u plugove preoravaju zemlju za sadnju krompira, kupusa, luka i ostalog povrća koje i pored velike nadmorske visine i oštre planinske klime ovdje uspjeva. Pred sami mrak vraćamo se u naš lođ na večeru. Nakon večere pripremamo ruksake s opremom za sutrašnji uspon na vrh Nangkar Tshang.Oštrica Island Peak-a, tako blizu, a tako daleko.

27.04.2013. Dingboche – vrh Nangkar Tshang (5100 m/nv)
Nakon doručka krećemo na uspon. Od lođa se penjemo stazom pokraj gompe koju smo jučer posjetili. Dalje staza nastavlja grebenom pored nekoliko velikih čortena sa molitvenim zastavicama. Puše hladan vjetar i navlačimo kape na glavu a na ruke zaštitne rukavice.
Aklimatizacija je važna da pripremimo naš organizam za uspon na glavni vrh koji nas očekuje narednih dana. Pravilo je: penjati se visoko, a spavati nisko! Nastojimo da se prilagodimo višoj nadmorskoj visini i tome smo se ozbiljno posvetili. Penjemo se lagano uz kratke predahe za odmor. Na pauzama unosimo neophodnu tečnost u organizam i poneki slatkiš. Usput posmatramo okolne vrhove koji su postali naši stari znanci: Ama Dablam, Mt. Everst, Nuptse i Lhotse. Povremeno se osvrćemo unazad i zadivljeno posmatramo markantne vrhove: Tabuche Peak (6495 m/nv) i Cholatse (6335 m/nv). U podnožju ova dva vrha kao na dlanu vidimo cijelu dolinu kojom protiče rijeka Lobuche Khola, desne pritoke Imja Khole.
Nakon 3 sata penjanja stižemo na vrh Nangkar Tshang (5100 m/nv). Niko se ne žali, svi dobro podnose visinu. Na vrh su stigli i članovi naše trekking grupe kojoj je ovo najveća dosegnuta visina. Ubrzo stiže i grupa trekkera iz Singapura, veselo čavrljaju i neprestano fotografišu. Svi su dobrog raspoloženja i radosni, padaju čestitanja.
Nakon kraćeg odmora i silnih fotografisanja napuštamo vrh upravo u vrijeme kada su prema nama krenuli oblaci i magla. Uspon na vrh sa pauzama za odmor i silaskom u dolinu trajao je ukupno 6 sati uz savladanu visinsku razliku od 690 metara. Poslije večere u lođu skromno proslavljamo današnji uspon. Island Peak i blage asocijacije na naš vrh Vito na Visočici

28.04.2013. Dingboche – Chhukhung
Nakon osam dana boravka u Himalajima uslijedio je rastanak od članova naše trekking grupe. Za kratko vrijeme smo se sprijateljili i srdačno družili. Na rastanku bilo je malo sjete. Život nas je naučio da otrpimo navrle emocije. Poželjeli smo jedni drugima sreću, uprtili ruksake na leđa i krenuli svako na svoju stranu. Oni odlaze u Luklu, a mi u Chhukhung.
Napuštamo Dingboche i idemo suhim riječnim koritom. Dok hodamo u koloni ne skidamo pogled sa Island Peak-a. Iz dana u dan sve više mu se približavamo. Prelazimo korito rječice Niyang Khola i stižemo do usamljene kamene kućice u kojoj je čajdžinica. U neposrednoj blizini je spomenik trojici Poljaka poginulih u južnoj stijenu Lhotse-a. Jedan od njih je legendarni alpinista Jerzy Kukuczka (24.03.1948.-24.10.1989.).
Odmaramo kod spomenika i nastavljamo pristupni marš. Uskoro prelazimo korito rijeke Dusum Khola. Vrijeme nas je i danas poslužilo, cijelo prijepodne je bilo vedro i sunčano bez imalo vjetra. Popodne stižemo u selo Chhukhung (4730 m/nv) i smještamo se u lođ ''Chhukhung Resort''. U Chhukhung ostajemo dva dana radi aklimatizacije.Gužva u strmini i ledu pod vršnim grebenom Island Peak-a

29.04.2013. Chhukhung – vrh Chhukhung Ri (5500 m/nv)
Danas je deveti dan kako boravimo u Himalajima. Nakon doručka polazimo na još jedan aklimatizacijski uspon, treći po redu. Penjemo se na vrh Chhukhung Ri (5500 m/nv). Opet imamo sreće s vremenom, sunčano je i vedro bez vjetra. Uspon vodi strmim padinama i pomalo je monoton dok se ne stigne navrh.
Nakon 3 sata penjanja stižemo na vrh. Na vrhu pravimo pauzu od 1 sat vremena. Vidici sa vrha su izuzetni! Uživamo u razgledima koji se pružaju na sve strane. Vrh Chhukhung Ri je okružen na istoku Lhotse Nup glečerom, na zapadu Nuptse glečerom, na sjeveru stjenovitim divovima Nuptse (7861m/nv) i Lhotse (8516 m/nv). Prema jugu, na drugoj strani doline uzdiže se nevjerovatni Ama Dablam (6856 m/nv), čija je prepoznatljiva silueta postala himalajski brand i zaslužno nosi epitet jednog od najljepših vrhova na svijetu. U najbližem susjedstvu uzdiže se ''naš'' vrh Island Peak (6189 m/nv). U daljini se razaznaju vrhovi Pumo Ri (7161 m/nv) i Baruntse (7152 m/nv), te niz drugih vrhova.
Zadovoljni napuštamo vrh i silazimo u Chhukhung za 2 sata hoda. Uspon na vrh sa pauzama za odmor i silaskom u dolinu trajao je ukupno 6 sati uz savladanu visinsku razliku od 820 metara. Uvečer nakon večere u lođu skromno proslavljamo današnjim uspon.Toni Skanata, Sherpa Dunga i Georgi Petkov

30.04.2013. Chhukhung – Island Peak Base Camp (5080 m/nv)
Ujutro spremamo ruksake i nakon doručka napuštamo Chhukhung. Na izlazu iz sela prelazimo potok s kamena na kamen. Penjemo se uz strmu padinu i izlazimo na prilično oštar dug greben. Na najvišoj tačci grebena pravimo prvu pauzu za odmor. Sa ovog mjesta pruža se odličan pogled prema sjeveru na Lhotse glečer i impresivni masiv Nuptse – Lhotse a prema jugu na Ama Dablam glečer i vrh Ama Dablam.
Silazimo s grebena na prostrani plato s nekoliko presahlih lokvi. Drugu pauzu za odmor pravimo kod usamljene stjenovite gromade. Stijena je oblika kocke i kao da je neko bacio iz zraka u ovu zabačenu pustoši. Po razbacanim tjelesnim otpadcima oko stijene vidimo da je ovo omiljeno mjesto za vršenje nužde. Na vjetrometini dobro dođe bilo kakav zaklon, a ovaj je kategorije ''de luxe''!
U bazni kamp stižemo popodne, nakon 10 dana pješačenja i 3 aklimatizacijska uspona na 3880, 5100 i 5550 m/nv. Kamp se nalazi na 5080 m/nv na južnoj strani Island Peak-a. Ime vrhu je dao Eric Shipton vođa britanske ekspedicije koja se prva popela na Mt. Everest. Sherpe vrh nazivaju starim imenom Imja Tse po jezeru u blizini baznog kampa.
Naredna tri dana boravićemo u šatorima. Po dvojica u jednom šatoru. U kampu je već nekoliko ekspedicija. Svi članovi naše ekspedicije se odlično osjećaju. Prilično je hladno i vjetar neprestano puše. Puni smo pijeska, uvukao se u vreću za spavanje, kapu, džepove, u svaki ćošak šatora kao da smo usred pustinje. Nakon zajedničkog ručka u trpezarijskom šatoru koji nam služi kao mjesto za druženje odlazimo u svoje šatore na zasluženi odmor. Predveče odlazimo u kratku šetnju i penjemo se na brdo iznad kampa sa kojeg se vidi jezero Imja Tse (5010 m/nv). Umor i visina učinili su svoje, nakon večere odlazimo u šatore na počinak.Ledene kaskade visoko pod vršnim grebenom

01.05.2013. Island Peak Base Camp (5080 m/nv)
Cijelu noć vjetar puše bez prestanka. Ustajemo ujutru svi naspavani, a kako i ne bi kad smo sinoć legli u 20,00 časova. Danas je ''praznik rada'' - Prvi maj, a nama u baznom kampu ''radni dan''. Provjerićemo svoju penjačku opremu i uvježbavati naveze. Nakon doručka odlazimo na brdo iznad kampa i po fiksnim užadima penjemo se i spušatamo strmom padinom. Dosadašnje aklimatizacijske uspone obavili smo bez problema. Imamo dobru i kvalitetnu penjačku opremu. Optimistički gledamo na sutrašnji uspon, jedino nas brine kakvo će biti sutra vrijeme, hoće li nas poslužiti kao do sada.
Završavamo vježbu prije ručka. Poslije ručka odlazimo u laganu šetnju u blizini kampa. Nakon večere Dragan nam saopštava raspored grupa, sastav naveza i vrijeme polaska na uspon. Polazak je u ponoć. Odlazim u svoj šator i spremam opremu za uspon. Pokušavam da odspavam preostalih nekoliko sati koje su ostale do ponoći.

02.05.2013. Island Peak Base Camp (5080 m/nv) – Island Peak (6189 m/nv)
Ponoć je i uz svjetlo čeonih lampi spremamo se za uspon. Nije lako spremiti se u uskom šatoru u isto vrijeme kada i partner. Slijedi čitava procedura. Oblačim termo veš s dugim rukavima i nogavicama, na nogama vunene čarape-dokoljenice, flis od polara, gore-tex hlače s naramenicama i gore-tex jaknu. Navlačim pojas za penjanje i kačim žimar, osmicu, tri karabinera i prusiku. Vezivanje cipela sa višeslojnim protektorima ide otežano.
Sinoć pred spavanje stvari koje nosim na usponu potovario sam u ruksak. Za svaki slučaj prije polaska provjeravam da nisam nešto zaboravio. U ruksaku je pernati prsluk, duks od polara sa kapuljačom, rezervne pernate rukavice, rezervna kapa od polara, dereze, dvije termos boce od po 1 litar s čajem, par sendviča, čokolada, grožđice, zaštitne naočare i krema za sunce. Fotoaparat s futrolom stavljam ispod jakne pod pazuho da se baterije na hladnoći brzo ne istroše. Cepin i štapove kačim na ruksak. To je sve što nosim na uspon.
Opremljen izlazim iz šatora u noć. Okupljamo se ispred trpezarijskog šatora. Dragan provjerava jesmo li svi na okupu i daje nam upute prije uspona. Iz baznog kampa polazimo u 01,00 čas. Krećemo se u grupama. Svaka grupa ima četiri člana i jednog Sherpu. Po rasporedu vođe uspona u grupi sam sa Bojanom Isoskim, Jovanom Kilibardom, Dr Georgi Petkovim i Sherpom Dunga.
Nebo iznad nas posuto je zvijezdama i obasjano mjesečinom. Ovo nam značajno olakšava vidljivost i preglednost terena kuda se krećemo ali i dalje put osvjetljavamo čeonim lampama. Uspon je konstantan i vodi strmim padinama preko kamenjara i stijena. U koloni jedan po jedan hvatamo ritam koraka i usklađujemo disanje. Povremeno nas Dragan opominje da ne žurimo. Pauze za odmor su svakih sat vremena.Lidija Udovicki i Bojan Isoski

Kako se približavamo granici kopna i snijega vjetar je sve jači, a temperatura sve niža (-15 stepeni Celzijusa). U zoru sunce polako izranja i obasjava horizont na istoku. Ukazuju se niz visokih vrhova. Pažnju nam privlači obližnji vrh Ama Dablam obasjan prvim zrakama sunca. Stižemo na Crampon Point (5600 m/nv) i pravimo dužu pauzu za odmor. Osvježavamo se čajem iz termosica i zaslađujemo čokoladom. Stavljamo dereze na cipele. Ostavljamo štapove i uzimamo cepine u ruke. Navezujemo se na vodičko uže i krećemo preko glečera.
Kako se penjemo u visinu sve je više ledenih pukotina, ima ih na sve strane. Neke prelazimo aluminijskim ljestvama horizontalno položenih iznad dubokih pukotina a neke zaobilazimo ili ako su uske preskačemo. Sherpa Dunga vješto nas vodi između dubokih pukotina i velikih ledenih odlomaka. Vodi brigu o svakom članu naveze. Okretan je i suvereno vlada terenom u svakom trenutku.
Nakon sat vremena izlazimo na široki plato sa kojeg po prvi put u punoj veličini vidimo piramidu Island Peak-a. Vrh me na prvi pogled odmah ''osvojio''! Njegov vitak i elegantan greben podsjeto me na naš vrh Vito u Visočici. Prelazak preko platoa dugo traje a pristup do podnožja strme padine koja vodi na greben još duži. Dok prelazimo plato ugledali smo grupu penjača na vrhu. Pitamo se: ako su sada na vrhu u koliko su onda sati krenuli iz baznog logora? Možda su bivakirali u visinskom kampu na 5600 m/nv?! U svakom slučaju vrh su popeli u pravo vrijeme što će se kasnije pokazati sudbonosnim po nas!
Stižemo u podnožje ledene padine visoke više od 150 metra, nagiba oko 60%. Vadimo žimare i kačimo na fiksna užad. Sporo napredujemo, velika je gužva, dok se jedni penju drugi silaze s vrha. Prilikom mimoilaženja nastaju problemi. Na pojedinim mjestima ledene padine je nekoliko kaskada koje s teškoćom savlađujemo. Dok se penjemo vremenski uslovi se pogoršavaju. Iznad vrha počela se navlačiti magla i tamni oblaci. Vjetar je pojačao snagu i naglo je zahladilo.
Dragan, vođa uspona, javlja nam da prekinemo uspon i počnemo silaziti natrag u dolinu. U isto vrijeme do nas stiže informacija da su četiri člana naše ekspedicije na vrhu. U vrijeme prekida uspona većina penjača je bila na visini od 6000 do 6100 m/nv. Odluka našeg vođe da obustavimo uspon bila je opravdana. U pogoršanim vremenskim uslovima sačekivanje zbog mimoilaženja na eksponiranom grebenu bilo bi opasno po penjače. Napomenuo bih da je osim naše bilo i drugih ekspedicija koje su zbog nevremena i navedenog problema na grebenu odustale od uspona na vrh. Na povratku u dolinu vrijeme se znatno pogoršalo. Silazimo po magli i sniježnoj vijavici. U bazni kamp stižemo u 13,00 časova.
Elem da skratim opis završnog uspona, na vrh nisam stigao, a bio sam mu tako blizu. Da je kojim slučajem ostalo lijepo vrijeme do kraja uspona popeo bih sigurno i tih tridesetak metara visinske razlike koliko mi je ostalo do vrha. Ipak ne mogu reći da sam nezadovoljan svojim učinkom, savladao sam visinsku razliku od 1080 metara i dosegao visinu od 6160 m/nv.
Nakon okrijepe vrućim čajem u trpezarijskom šatoru, umoran i bez apetita, odlazim u svoj šator. Uvlačim se u toplu vreću. Prespavao sam ručak i večeru. Probudio sam se tek narednog jutra.Bojan Isoski, Jovan Kilibarda i Braco Babić

03. – 05.05.2013. Island Peak Base Camp – Deboche – Namche Bazar – Lukla
Sutrada nakon uspona ustajem naspavan i odmoran. Spavao sam ''k'o janje'' rekli bi kod nas u Bosni. Nakon doručka pakujemo ruksake sa stvarima koje su nam potrebne u naredna tri dana za pješčenje do Lukle. Ostatak stvari zajedno sa penjačkom opremom i rekvizitima, vrećom za spavanje i penjačkim cipelama pakujemo u transportne vreće koje će nosači prenijeti na aerodrom u Lukli.
Vrijeme se proljepšalo, ali vjetar ne popušta. Oko vrhova i dalje se viju magle i oblaci. Rekli bi ništa naročito, Himalaji su ovo!
U programu ekspedicije nije predviđen rezervni dan za ponovni uspon na vrh. Time je šansa da popnemo vrh definitivno propala. Rasterećeni brige oko toga hoćemo li popeti vrh ili ne, naredna tri dana pješačimo i uživamo u razgledima. Ovo je bila prilika da fotoaparatima zabilježimo propuštene motive i situacije na putu kojih je na pretek. Put za koji nam je bilo potrebno 10 dana (od toga 3 dana za aklimatizacijske uspone) sada smo prešli za svega 3 dana. Doduše ova pješačenja su trajala po cijeli dan. Prvu dan smo hodali 10 sati i noćili u Deboche u novom objektu prekoputa ''Rivendell Lodge'' u koji smo već noćili. Drugi dan smo hodali 8 sati i noćili u Namche Bazaru u ''Kala Patthar Lodge''. Posljednji, treći dan smo hodali 10 sati i noćili u Lukli u lođu ''Khumbu Resort''.Zvršni uspon na Island Peak (6189 m) vodi veoma atraktivnim, eksponiranim grebenom.

06.05.2013. Lukla – Kathmandu
Ujutru nakon doručka pakujemo ruksake i odlazimo na lokalni aereodrom. Sve ide po planu, vaganje prtljaga, čekiranje leta osim što nema aviona kompanije kojom letimo u Kathmandu. Avion kasni i vrijeme do njegovog dolaska provodimo uglavnom drijemajući u čekaonici pristanišne zgrade. U čekaonici je vrilo kao u košnici. Svi galame i guraju se prema izlazu na pistu. Napokon, u 10,00 sati ukrcavamo se u avion i polijećemo. U Kathmandu stižemo nakon 2 sata leta.
Po dolasku u hotel ''Samsara'' vrijeme do ručka provodimo na ''uređivanju'' vlastitog izgleda. Popodne odlazimo u šetnju gradom i kupovinu suvenira. Uvečer zna se, već po tradiciji pravac restoran ''Helenas'' na večeru i dobro ohlađeno pivo ''Everest''.

07.05.2013. Kathmandu
Današnji dan iskoristili smo za obilazak i razgledanje Kathmandua. Spomenici koje smo posjetili upisani su na UNESCO listi svjetske kulturne baštine: Svajambunat (hram majmuna), Budanat (najveća budistička stupa), Trg Durbar i Pašupatinat (hiduistčki hram mrtvih). Lako je nabrojati sve ove spomenike ali doći do svakog od njih je već ozbiljan poduhvat koji, bez organizovanog prevoza, teško da se može realizovati u jednom danu jer su međusobno na velikoj razdaljini. A saobraćajne prilike u Kathmandu-u su posebna priča...
Uvečer zna se, restoran ''Helenas'' poslednje veče!Povratak na Crampon Point, nevrijeme nije dopustilo svima da stanu na sam vrh Island Peak-a

08. – 09. 05.2013. Kathmandu – Dubai – Beograd
Prije podne provodimo u pakovanju opreme, a u popodnevnim satima polazimo za Beograd. Iz Kathmandua letimo za Dubai. Po dolasku u Dubai vrijeme da narednog leta provodimo u pristanišnoj zgradi uglavnom drijemajući u čekaonici i obilazeći aerodromske dutty free shopove. U Beograd stižemo u 12,30 časova.

Resume: Završni uspon na Island Peak donosi sve što se očekuje od Himalaja: savlađivanje visinske razlike veće od 1000 metara, uspon kroz stjenovite odsjeke, penjanje u navezi kroz glečer, uspon u smrznutom snijegu i ledu nagiba 60%, penjanje uz oštri greben do vrha. Sve u svemu jedno lijepo putovanje i stečeno iskustvo u svjetskom velegorju. Još jednom se pokazalo po ko zna koji put da su planina i priroda jači od čovjeka i da ponekad treba imati malo sreće! Možeš imati najboljeg vođu ekspedicije na svijetu, najsposobnije Sherpe, sjajnu penjačku opremu, odličnu kondiciju i vrhunsku aklimatizaciju ali ako su vremenski uslovi za uspon loši onda propada sve! Kad se vrate kući sa ekspedicije oni koji se ne popnu na vrh obično kažu: ''Planina me nije htjela''.
Ekspediciju ''Island Peak 2013'' organizovao je ''Exteme Summit Team'' Beograd. Ukupno sa putovanjem je trajala 22 dana (18.04.-09.05.2013.). U pohodu je učestvovalo 28 planinara iz Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine.
Climbing team: Dragan Jaćimović (leadership), Đorđe Arambašić, Braco Babić, Miloš Hamović, Bojan Isoski, Ivan Jaćimović, Dragan Jovović (pristupio na vrh), Nikola Jovović (pristupio na vrh), Velimir Jovanović, Jovan Kilibarda, Jovan Lazarević, Petar Matić, Ivan Perčin, Georgi Petkov, Davor Relić, Ivan Stanković (pristupio na vrh), Olivera Stevanović (pristupila na vrh), Toni Škanata i Lidija Udovički.
Trekking grupa: Aleksandar Rašin (leadership), Andriana Dragović, Pavle Jevremović, Zorica Milošević, Goran Milivojević, Bogdan Nikitović, Mila Pucar, Ljubomir Pucar i Marijana Račić.

(Iz dnevnika Brace Babića - Ekspedicija "Island Peak 2013"
Sarajevo, 01.12.2013.god.
Autor teksta i fotografija: B. Babić)


  • Comments(0)//planinarstvo.zone-2000.net/#post6