PLANINARSTVO

PLANINARSTVO

...

HOME

Havasu - Arizonski rajski vrt

TEMEPosted by Z. Tomić 29 May, 2014 22:48:58
(Naim Logić) Havasu vodopadi u srcu bezvodnog, pustinjskog platoa Arizone graniče sa prirodnim čudom. Nakon sati zamornog hoda kroz prašnjavi, suncem sprženi krajolik banuti u izobilje bistre vode fascinantno lijepe, tirkizno-plave boje djeluje zaista nestvarno. Sve su to razlozi zašto ovaj spektakularni dar prirode mnogi nazivaju Rajskim vrtom uz zaprepašteni izraz lica sa koga se očituje pitanje: Da li je to što vide san ili java?! 12 "nesalomljivih" na Hualapai Hilltop na oko 1.600 metara (oko 5,200 stopa) - polaznoj tački naše ture (Foto: Amela Čeljo)

Posljednjeg vikenda aprila mjeseca nas dvanaestero iz Phoenixa u Arizoni, uglavnom Sarajlija, zaputilo se na, po mnogima, jedan od 10 najatraktivnijih planinarskih tura u svijetu. Radi se o turi na spektakularne vodopade nevjerovatne ljepote na rijeci Havasu, jednoj od pritoka rijeke Colorado. A ono što ovu turu čini nezaboravnom je šokantna promjena ambijenta - od monotone, sušne, pustinjske okoline do smaragdnih, kaskadnih vodopada fascinantne ljepote. Kao da je dio Havaja prenesen u Grand Canyon.
Za sve iz naše grupe, osim mene, bio je ovo prvi odlazak u Havasu kanjon. A i ja sam bio poodavno – prije 18 godina. Zanimalo me je kakve je posljedice ostavila velika poplava koja je zadesila ovaj kraj 17. augusta 2008. godine tokom sezone monsuna u Arizoni. Kanjon je poprilično udaljen i sjećam se da sam vozio cijelu noć. Pred zoru prilazio sam polaznoj tačci ture i teško mimoilazio impresivne jelene koji su krenuli na jutarnju ispašu. I danas se dobro sjećam gorostasnosti tih divnih životinja.
U pristupu ovoga puta, grupa se sakupila u Hualapai Lodge, hotelu u Peach Springsu, gradiću udaljenom oko 350 km (220 milja) od Phoenixa, a smještenom na putu #66, poznatom putu doseljenika na američku zapadnu obalu. Iznenadili smo se kada su nam na recepciji hotela ponudili čepove za uši – navodno u neposrednoj blizini prolazi frekventna pruga kuda vozovi prolaze svakih 15 minuta. I zaista, mada je hotel opremljen sa duplim prozorima, cijelu noć sam imao osjećaj da mnogobrojni vozovi tutnje direktno kroz sobu.

Prva 3 sata spusta - tipičan pustinjski krajolik Arizone (Foto: Adnan Čeljo)

Peach Springs je glavni grad rezervata Hualapai indijanskog plemena koji broji oko 2.300 članova. Pleme Hualapai (što znači ‘ljudi ispod visokih borova’) živi u rezervatu ustanovljenom 1883. godine na prostranoj visoravni sjeverozapadne Arizone južno od rijeke Colorado. Sa narednih 106 km (66 milja) stiže se na Hualapai Hilltop – polaznu tačku naše ture.
Tura se smatra napornom zbog njene dužine, visinske razlike koju savladava, bezvodnih uslova na njenom najvećem dijelu... Ali, sa druge strane, velika je pogodnost što je na ovoj turi zaista teško zalutati – uglavnom se kreće kroz kanjone iz kojih, sve i da hoćete, nije lako izaći. Ovu turu u prosjeku godišnje posjeti oko 25.000 ljubitelja prirode što i nije baš puno u odnosu na 3 do 5 miliona posjetilaca obližnjeg Grand Canyona. Doduše, Grand Canyon se može posjetiti autom, što u slučaju Havasu kanjona nije moguće - dalje od Hualapai Hilltopa automobilske ceste ne silaze.
Sa Hualapai Hilltopa, velikog parkinga za preko 200 automobila, planinarska staza strmim serpentinama silazi oko 600 metara (2,000 stopa) u široki Hualapai kanjon, gdje se staza polaže, kanjon postaje sve uži i nakon oko 3 sata hoda spaja sa Havasu kanjonom na oko 975 metara (3,200 stopa) visine. Kroz Havasu kanjon teče rijeka, a to znači potpuno drugačiji ambijent sa bujnom vegetacijom, cvrkutom ptica, žuborom vode... Rijeka Havasu nastaje topljenjem snijega na prostranoj visoravni sjeverne Arizone, južno od rijeke Colorado i nakon 80-tak km (50 milja) silazi u Cataract kanjon. Nedaleko od spoja sa Hualapai kanjonom nalazi se izdašni podzemni izvor – glavni snabdijevač vodom rijeke Havasu. Od tog mjesta kanjon mijenja ime prema rijeci u Havasu kanjon.

Neposredno iza indijanskog sela Supai na oko 915 metara (3,000 stopa)
krajolik se mijenja – Navajo vodopadi


Nastavljajući Havasu kanjonom, ovoga puta obalama istoimene rijeke, za oko pola sata hoda dolazi se do mjesta gdje se kanjon širi i gdje je smješten simpatični gradić Supai. To je glavni grad rezervata Havasupai, indijanskog plemena, gdje živi njih oko 500. Grad je pun konja, pasa i tihih stanovnika koji se nerado fotografišu, što treba uvažavati. Od posjetilaca se očekuje da ne nose oružje, drogu, alkohol i ne vode svoje ‘kućne ljubimce’, a ono čega se ja rado sjećam je ukusni indijanski raževi hljeb.Još jedna zanimljivost Supaia je poštanski ured iz kojeg se pošta distribuira na konjima – uz Phantom Ranch u Grand Canyonu jedini takav u USA. Mnogi odavde šalju razglednice zbog jedinstvenog, adekvatnog poštanskog žiga.
Grad nadvisuju dva impozantna kamena stuba. Članovi plemena ih nazivaju Wigleeva i smatraju svetim stijenama, svojim zaštitnicima. Havasupai znači ‘ljudi sa plavo-zelene vode’ (‘ha’=voda, ‘vasu’=plavo-zelena boja, ‘pai’=ljudi), a njegovi članovi već preko 1000 godina žive prilično izolovani od ostatka svijeta u ovom kanjonu izuzetne prirodne ljepote gdje je nedavno ustanovljen njihov rezervat. Trenutno ih u rezervatu živi oko 680, a oko 200 van rezervata.
Nizvodno od Supaia živopisna rijeka Havasu počinje svoju čaroliju - ‘besprimjernu igru’ formirajući seriju vodopada – jednu od najpoznatijih u svijetu. Prvi u nizu je Navajo vodopad koji je dobio ime po starom plemenskom poglavici. Prilikom moje prve posjete rijeka je išla ispod stijena, desno na gornjoj slici, formirajući impresivan, oko 25 metara visok vodopad. Spomenuta poplava iz 2008. godine izmijenila je tok rijeke i formirala dva manja vodopada: Gornji visok oko 15 metara i Donji od oko 10 metara.

Havasu vodopad visok oko 30 metara (100 stopa)

Ispod Navajo vodopada, neposredno nizvodno nalazi se biser Havasupai indijanskog rezervata - Havasu vodopad, jedan od najpoznatijih vodopada u svijetu. Vodopad pada sa lítica visokih oko 30 metara (100 stopa) i u upadnici dubi prostrani bazen.
Ono što naročito impresionira je fascinatna tirkizno-plava boja Havasu rijeke koje ovdje dolazi do punog izražaja. Na ovakav motiv, od koga zastaje dah, posjetioci se u čudu pitaju: Da li je moguće da u srcu bezvodnog, monotonog, pustinjskog arizonskog platoa postoji ovakvo izobilje vode nevjerovatne ljepote?!

Havasupai vodopad - najatraktivnije mjesto Havasupai Indijanskog rezervata
(Foto: Elvir Hodžić)


Ne čudi zato da ova lokacija predstavlja pravi magnet za brojne posjetioce i da se njihov broj mora ograničiti na razumnu mjeru. Limitirajući faktori su smještajni kapaciteti u Havasupai Lodge u gradu Supai i obližnjem kampu, čiji je kapacitet nedavno višestruko povećan. Zbog ogromnog interesovanja mjesto u kampu i / ili Lodge-u treba rezervisati nekoliko mjeseci unaprijed.
Havasu kanjon je otvoren za posjetu tokom cijele godine, a najbolje vrijeme za posjetu je april – maj, jer u junu već počinju ljetne vrućine, a uz to od jula do septembra traje i kišoviti period (sezona monsuna).

Temperatura vode je tokom cijele godine oko 22 C (72 F)

Havasu vodopad i kamp u neposrednoj blizini su od Hualapai Hilltopa udaljeni oko 16 km (oko 10 milja) i oko 715 metara niže (oko 2,350 stopa) koji se mogu savladati za 3 do 5 sati neusiljenog hoda.
Evo još nekih detalja za buduće posjetioce :
Ulaz u rezervat: $35/osobi,
Kamp: $17/osobi/noć,
Havasupai Lodge: $145/noć – do 4 osobe,
Helikopter: $85/osobi – jedan smjer (ne leti subotom),
Konj: $75/osobi ili stvari od 4 čovjeka – jedan smjer,
Za zaštitu okoline: $5/grupi.
Višestruko povećavajući kapacitet kampa rezervat sada ubire značajna sredstva od turizma i znatno unaprijeđuju svoj životni standard. U odnosu na prije 18 godina lako je uočiti da je stanovništvo sada zdravije (ranije ih je jako puno bolovalo od šećerne bolesti), zadovoljnije, sretnije; njihovi renđeri su sada vještiji, preduzimljiviji,…; znatno više se vodi računa o uređenju kampa, higijeni u kampu, održavanju staza i mostića preko rijeke...

Teško je odoliti i ne osvježiti se u ovom nenadanom daru prirode

Za ovako očaravajuću boju vode i briljantno bijele vodene kade ‘glavni krivac’ je enormna količina kalcija u vodi. Ostanete li malo duže u vodi, recimo nekoliko sati, i vaša koža će početi bijeliti od naslaga kalcija.
Sa druge strane, taj isti kalcij je opet ‘glavni krivac’ što u rijeci nema riba jer im je zaista teško opstati u takvim uslovima njegove goleme koncentracije.
Zanimljivo je da obližnji izdašni izvor Fern Spring, iz koga se inače cijeli kamp i snabdijeva vodom, nema tih problema – njegova voda je kristalno čista bez pretjerane koncentracije niti jednog elementa. Izvor se nalazi ispod zapadnih lítica kanjona, a slična je situacija i sa još par potočića koji se dalje, nizvodno ulijevaju sa zapada. Sva ta voda je bistra kao planinska suza. Ustvari, ogromnu količinu kalcija donosi spomenuti izdašni podzemni izvor u Cataract kanjonu, gdje potočić Havasu postaje rijeka, a kanjon mijenja ime - izvor vrlo sličan izvoru Šanice pod Cetinom u Prenju u zaleđu Jablanice u Hercegovini.
Zaista je teško odoliti, a ne okupati se u ovoj zamamno lijepoj vodi. Inače, vodopad pravi velike količine vodene prašine i u njegovoj blizini teško je ostati suh. Poseban ugođaj je otići u upadnicu vodopada gdje je pod određenim uglovima moguće vidjeti i dugine boje. Doda li se tome tirkizno-plava boja bazena i snježno-bijela boja zapjenušanog vodopada dobija se spektakl boja koji je teško opisati, a uz zaglušujuću huku vodopada – motiv koji se teško zaboravlja.

Kamp je proširen na cijelo područje između Havasu i Mooney vodopada.
Preko 300 kamp-mjesta na obje obale rijeke Havasu.


Između Havasu i narednog, Mooney vodopada na oko 870 metara (2,850 stopa) visine leži najljepši kamp u Arizoni na pitoresknoj Havasu rječici u hladovini topola u kanjonu sa okolnim crvenkastim liticama / stijenama visokim preko 120 metara (400 stopa) i opremljen piknik stolovima. Do nedavno, za kampiranje je bila predviđena samo mala površina neposredno ispod Havasu vodopada za oko 50-tak kamp-mjesta. U kampu nije dozvoljeno ložiti vatru.
Unatoč prilično lošoj vremenskoj prognozi kamp je bio pun. Srećom, najavljena kiša padala je samo tokom noći i nije nam umnogome poremetila planove. No, nevrijeme je u ostatku USA napravilo mnogo neprilika: na grebenima Grand Canyona i šire padao je snijeg, a još istočnije nevrijeme je izazvalo seriju tornada uzrokujući smrt na desetine ljudi.

Mooney vodopad – najviši (60 metara ili 200 stopa) vodopad na rijeci Havasu

Naredni u seriji vodopada na rijeci Havasu, udaljen nešto više od kilometra od Havasu vodopada, je najviši od njih – Mooney vodopad. Sa svojih 60 metara ili 200 stopa je viši i od čuvenih Niagara vodopada (visokih 51 metar ili 167 stopa). Vodopad je dobio ime po rudaru Danu Mooneyu koji je istražujući ovo područje 1882. godine pao i poginuo na liticama oko vodopada.
Spomenute litice danas se savladavaju sa nekoliko prokopanih tunela, osigurane sa metalnim sajlama i klinovima i opremljene drvenim ljestvama. Nije preporučljivo za one koji se boje visine.

Na putu do Beaver vodopada potrebno je barem 3 puta prelaziti rijeku

Nizvodno od Mooney vodopada svojevremeno se eksploatisao cink i olovo. Tuneli rudnika dugački i do 90 metara (300 stopa) zapušteni su i teško pristupačni. Međutim, i danas je jasno vidljiv pristup ljestvama visoko na zapadnim liticama kanjona do nalazišta vanadijuma, rijetke i vrlo skupocjene rude koja se koristi za proizvodnju čelika izuzetne čvrstoće. Rudna bogatstva ovog kraja su bila razlog zašto je Havasupai indijansko pleme 1882. godine bilo satjerano u rezervat ekstremno malih dimenzija (oko 2,1 km2). Tek kada su rezerve ruda iscrpljene predsjednik Gerald Ford je 1975. godine dodijelio plemenu veći rezervat (oko 750 km2) uz mogućnost upotrebe dodatnih 386 km2 u nadležnosti Grand Canyon Nacionalnog parka.
Kiša je padala tokom noći, a dani su bili obećavajuće sunčani i nisu poremetili naše planove. Jedan od planova je bio odlazak niz rijeku Havasu sve do njenog ušća u Colorado. Na tom putu trebalo je u više navrata prelaziti sa jedne na drugu obalu rijeke. Vrijedni i umješni renđeri Havasupai plemena vješto su improvizirali mostiće preko nemirne rijeke.

Beaver vodopadi na oko 800 metara (2,500 stopa)

Nakon tri prelaska rijeke Havasu stiže se na Beaver vodopade - seriju manjih i učestalih vodopada, možda bi ih bolje bilo zvati Beaver buk.
Vodopadi plijene svojom ljepotom, a nalaze se neposredno prije spoja sa Beaver kanjonom koji se uključuje sa zapada donoseći i omanju pritoku.

Beaver buk – motiv koji plijeni

Beaver vodopadi nalaze se na granici rezervata Havasupai plemena. Indijanski renđeri silaze do njih, održavaju i uređuju stazu. Područje nizvodno od ovih vodopada je u nadležnosti Grand Canyon Nacioanlnog parka. Nažalost, posljednjih godina nacionalni parkovi u USA muku muče sa finansiranjem. Posljedica toga je da se staza nizvodno od Beaver vodopada ne održava, a mostići na mjestima gdje se rijeka mora preći, naravno da ne postoje.
Potpuno obrnutu sliku nosim iz vremena moje prve posjete ovom kanjonu. Tada je dio koji pripada Nacionalnom parku bio uređen, a dio koji pripada plemenu Havasupai zapušten.

Preplašene divokoze

Da bih izbjegao često skidanje cipela radi prelaska na drugu obalu rijeke pokušao sam koristiti moje alpinističke vještine i ostajati na istoj obali. Jednom takvom prilikom nabasao sam na porodicu divokoza. Iznenađene i preplašene sjurile su se u kanjon i odjurile uzvodno.
Nakon toga odlučio sam promijeniti taktiku i prelaziti sa obale na obalu gdje je to izgledalo logično. Mada su na nekim mjestima bile postavljene kamene piramide kao sugestija za promjenu obale, ipak je bilo potrebno dosta iskustva u kretanju kanjonima.

Ušće rijeke Havasu u Colorado

Nakon pet prelazaka sa obale na obalu od Beaver vodopada (i pet puta skidanja i oblačenja cipela) dolazi se do mjesta gdje se tirkizno-plava Havasu rijeka ulijeva u zelenu Colorado rijeku. Očigledno, sinoćnja kiša nije ih uspjela zamutiti.
Mjesto ušća je zgodno za odmor raftera niz rijeku Colorado. Ovoga puta niko tu nije bio za razliku od moje prve posjete kada sam ovdje zatekao dva velika gumena čamca, a usput sreo nekoliko grupa koje su se bile zaputile uzvodno do vodopada na Havasu rijeci.
Svu impresivnost litica spomenutih kanjona teško je opisati. Sa gornje slike tek donekle se to može naslutiti. Uostalom, Grand Canyon nije bez razloga uvršten u jedno od sedam svjetskih prirodnih čuda. Nevjerovatni prizori na mjestu ušća: uz izobilje vode frapantno lijepih boja u uskom kanjonu preko kilometra dubine… Poseban ugođaj stvara tihi huk rijeke Colorado uz isijavanje hladnoće ogromne vodene mase. Stiče se utisak da ste u ‘Raju na dnu svijeta’.

Havasu kanjon je u nadležnosti 2 organizacije

Za ovu zanimljivu turu – posjetu rijeci Colorado iz kampa u Havasu kanjonu potrebno je odvojiti barem 5 do 6 sati i savladati 13 km u jednom smjeru (8 milja) i gotovo 300 metara (blizu 1,000 stopa) visinske razlike - ja je toplo preporučujem. Jedino upozorenje je da nizvodno od kampa nema pitke vode, osim visoko u Beaver kanjonu, što je teško pristupačno. Sa ovom turom posjeta Havasupai indijanskom rezervatu postaje jedan kompletan doživljaj koji se teško zaboravlja. Havasu kanjon teško da ikoga može ostaviti ravnodušnim, a mi i danas sređujemo upečatljive utiske sa ove divne ture.
Još jedan pozitivan efekat - ovom impresivnom turom NABMA (North American Bosnian Mountaineering Association) je povećala broj svojih članova. Konačno, cjelokupan nezaboravan ugođaj nije mogao pokvariti niti kvar na vodenoj pumpi na jednom od naša četiri auta prilikom povratka u Phoenix. Ako vas zanima znatno više fotografija sa kratkim komentarima na engleskom mogu se naći ovdje: www.naimlogic.com/NABMA/USA/Havasu-Canyon/...




  • Comments(0)

Fill in only if you are not real





The following XHTML tags are allowed: <b>, <br/>, <em>, <i>, <strong>, <u>. CSS styles and Javascript are not permitted.